Proljetno jutro kao stvoreno za šetnju bez obaveza. Šećem i guštam toplinu sunca nakon hladne zime. Kao poslije bolesti osjećam kako mi se vraća snaga. Volim ta proljetna buđenja...
Tako šećući, na jednoj od starih klupica ugledam vrapčića kako kljuca stari kruh. U trenu je odletio, a ja sam stao i gledao u tu staru i pomalo već trulu klupicu...
Klupica, naoko beznačajno mjesto za sjedenje koje ima svako naselje. Za nekoga možda beznačajno, ali ne i za Zapruđe...
Prisjećam se kako su se tateki nedjeljom znali okupiti na nekoj od klupica, slušati prijenose nogometnih utakmica na džepnim tranzistorima i glasno komentirati uz neizostavne psovke. Sjećam se ljetnih večeri – kad malo popusti vrućina, okupljanja ispred ili iza zgrade i druženja susjeda ( danas se zatvaraju u klimatizirane stanove ) i razgovora do kasnih sati. Sjećam se zapruđanskih penzića kako odmaraju i gledaju nas – tadašnje klince i tko zna gdje su im misli bile tada...
Dakle klupice, nekad nezaobilazna mjesta okupljanja, mjesta na kojima smo boravili i zabavljali se. Zapruđanske klupice.
Sjećanja mi naviru i vraćaju me u vrijeme kada smo mnoge trenutke provodili na tim drvenim sjedalicama. Pogotovo u vrijeme školskih praznika, klupice su zauzimale važno mjesto u našem društvenom životu. Ljetno doba, prekrasno vrijeme, a mi veseli i prepuni poleta okupljamo se u našem velikom parku – kako smo ga svi tada zvali ( danas park V. Majera ). Uvijek netko s gitarom, prštale su zezancije, pjevalo se, družilo i bilo nam je kao da smo osvojili svijet. Bila su to bezbrižna vremena. No nije samo veliki park bio okupljalište na klupicama, nego cijelo naselje, a svaka zgrada imala je neku svoju ekipu, što za sviranje, što za nogomet...
Gotovo svaka klupica mogla bi pričati o prvim ljubavima, o prvim popušenim cigaretama (samo da nas starci ne ulove ) i vjerujem da nema dijela Zapruđa gdje netko nije, na nekoj klupici po prvi put poljubio (curu ili dečka), gdje se nije po prvi puta napio, slaveći nečiji rođendan ili zbog nesretne ljubavi.
Klupice, uvijek su bile tu za nas.
Na njima su padali dogovori za razne tulume, za odlaske u grad, u kino ili neki koncert ili možda tekmu. Znali smo i satima sjediti na klupicama i raspravljati o „ važnim“ stvarima, kao: mi kužimo svijet.
Padali su tu i prvi planovi za konkretne odlaske u taj svijet, mnogi su se dečki i cure raspršili po svijetu i samo se ponekad sretnemo...
To su naše klupice.
Bacite ponekad pogled na koju od njih, možda u nekome od novih generacija ugledate sebe, onda, nekada prije...
I vidimo se,
na nekom od dana Zapruđa,
na nekoj od starih klupica.
By Tinči
Komentirajte....
Write a comment
Posts: 2
Reply #2 on : Tue April 05, 2011, 22:31:43
Posts: 2
Reply #1 on : Fri March 18, 2011, 23:43:57